Četvrti E-Learning seminar

1.  Tranzicijske osobine

Odnos između diplomiranih studenata, ustanove i poslodavca nije jednostavan. On zavisi od načina na koji se diplomirani studenti bave mogućnostima razvoja zapošljivosti koje pružaju institucije, bilo da su one centralne službe podrške, iskustva uključena u nastavni plan i program, radno iskustvo ili prilike za razmišljanje i snimanje iskustva.

Tranzicija studenata s invaliditetom od obrazovanja do tržišta rada može biti teška iz nekoliko razloga. Mnoge prepreke u zapošljavanju osoba s invaliditetom imaju dugu istoriju u društvenim i političkim pitanjima neke zemlje. Neke od posebno ozbiljnih prepreka su:

  • predrasuda da se osobe s invaliditetom ne mogu dovoljno pripremiti za određeni posao,
  • nedostatak svijesti poslodavaca,
  • nedostatak odgovarajućih politika poticanja poslodavaca da zapošljavaju osobe s invaliditetom,
  • neprilagođeni prostori za rad,
  • nedostatak usluga podrške za osobe s invaliditetom.

Jedan od načina za poboljšanje tranzicije od obrazovanja do tržišta rada je osnažiti studente s invaliditetom, odnosno pružiti im podršku. Karakteristike kao što su samoodređenje, samozastupanje i slične imaju važniju ulogu u uspješnoj tranziciji u odnosu na ocjene ili rezultate testiranja.

1.1. Samoodređenje

Samoodređenje se bavi podržavanjem naših prirodnih ili intrinzičnih tendencija da se ponašamo na učinkovit i zdrav način. Samoodređenje je važno za sve ljude, uključujući i studente s invaliditetom. Vještine koje vode do pojačanog samoodređenja, poput postavljanja ciljeva, rješavanja problema i odlučivanja, omogućavaju studentima da preuzmu veću odgovornost i kontrolu. Štaviše, kada studenti s invaliditetom pokazuju da mogu učiniti da se stvari dogode i preuzeti odgovornost za planiranje i donošenje odluka, drugi će promijeniti način na koji ih gledaju i šta očekuju od njih. Osobe s invaliditetom naglasile su da je imati kontrolu nad svojim životom, umjesto da neko drugi donosi odluke umjesto njih i za njih, važno za njihovo samopoštovanje i samovrednovanje. Važno je naučiti vještine i znanje koje je studentima potrebno da postanu samoodređeni.

Važni elementi samoodređenja su:

  • nezavisnost (mogućnost nezavisnog djelovanja u svakodnevnom životu),
  • samoregulacija (donošenje odluka o tome kako djelovati, djelovati, procjenjivati ​​poželjnost ishoda akcije i revidirati plan – samostalno praćenje sebe, samoinstruiranje, samoprocjena i samouvjerenost),
  • samostalna realizacija (poznavanje snaga i ograničenja i djelovanje u skladu s tim) i
  • psihološko osnaživanje (postizanje percipirane ili stvarne kontrole u životu).

1.2. Samozastupanje

 

Samozastupanje je jedan oblik zagovaranja koji se događa u bilo kojem trenutku u kojem ljudi govore ili djeluju u svoje ime kako bi poboljšali svoj kvalitet života, uticali na ličnu promjenu ili ispravili nejednakosti. Samozastupanje se naziva sposobnošću artikulisanja vlastitih potreba i donošenje informisane odluke o podršci potrebnoj za ispunjavanje tih potreba. Samozastupanje se odnosi na:

  1. a) sposobnost pojedinca da učinkovito komunicira, prenosi, pregovara ili verbalizuje svoje interese, želje, potrebe i prava. To uključuje donošenje informisanih odluka i preuzimanje odgovornosti za te odluke;
  2. b) samopoznavanje je prvi korak prema zagovaranju svojih prava. Morate znati svoje snage, potrebe i interese prije nego što počnete zagovarati.

Važni elementi samozastupanja su:

  1. a) samosvijest je postojanje jasne percepciju osobnosti, uključujući snage, slabosti, misli, uvjerenja, motivaciju i emocije. Samosvjesnost omogućuje razumijevanje drugih ljudi, kako oni percipiraju osobu, osobni stav i odgovore drugima u trenutku;
  2. b) poznavanje prava. Važni dijelovi znanja o pravima jesu: prava zajednice, prava ljudskih službi, prava potrošača, obrazovna prava, koraci zagovaranja za promjenu i znanje o resursima;
  3. c) komunikacija je proces razmjene informacija, ideja, misli, osjećaja i emocija kroz govor, signale, pisanje ili ponašanje. Važni dijelovi komunikacije su: asertivno djelovanje, pregovaranje, razumjevanje i korištenje govora tijela, korištenje asistivne tehnologije, slušanje i spremnost na kompromise;
  4. d) vodstvo je sposobnost utjecaja na druge za postizanje cilja. Važni dijelovi vodstva su: poznavanje prava grupe, zagovaranje za druge ili za stvari, poznavanje resursa i učestvovanje u organizaciji.

1.3. Zapošljavanje

Zapošljavanje je odnos dvije stranke, obično temeljen na ugovoru kojim se plaća rad, pri čemu je jedna stranka, koja može biti korporacija, profitna, neprofitna organizacija, kooperativna ili druga osoba poslodavac, a druga je zaposleni. Zaposleni rade u zamjenu za platu, što može biti u obliku plate po satu, po djelu ili u obliku godišnje plate,zavisno od vrste posla koju zaposleni obavlja i/ili sektoru u kojem radi.

Važni elementi zapošljavanja su:

  1. a) lični podaci (koristiti lične podatke za popunjavanje obrazaca i prijava);
  2. b) anketiranje/procjena/karijera zaposlenja (ankete o karijeri pomažu pojedincima da steknu temeljitu svijest o sebi u donošenju informisane odluke o karijeri). Dovršavanje anketa/procjena radnih mjesta a) utvrđivanje interesa za posao i karijerna područja ili b) utvrđivanje prednosti i slabosti zapošljivosti;
  3. c) utvrditi uloge i odgovornosti radnih mjesta, obuku, platu, dostupnost i perspektivnost karijere);
  4. c) ponašanje na poslu (pokazujući primjereno ponašanje koje se očekuje na poslu: izvještavanje na vrijeme, traženje usluga, korištenje vremena odmora itd.);
  5. d) popis poslova (odabir radnih mjesta iz popisa poslova i utvrđivanje odgovornosti, lokacije, sati, plaćanja i slobodnog vremena);
  6. e) vještine za traženje posla (popis, planiranje i korištenje različitih metoda traženja posla);
  7. f) prijava za posao (dosljedan obrazac s istim pitanjima na koja mora odgovoriti svaka osoba koja se prijavi na otvorenu poziciju);
  8. g) vještine intervjuisanja (radnje koje kandidati poduzimaju tokom intervjua za posao koji ih čine kompetentnima.
  9. h) radna etika (radna etika se odnosi na predanost i marljivost u radu. Često oni s jakom radnom etikom povezuju naporan rad s moralnošću i snagom karaktera. Dobra radna etika obilježena je integritetom i visokokvalitetnim radom) i
  10. i) profesionalna rehabilitacija (profesionalna rehabilitacija je ono što pomaže nekome ko ima zdravstveni problem da ostane ili vrati se i ostane na poslu).

2. Saradnja sa institucijama i asocijacijama

2.1. Saradnja sa univerzitetima i akademskim osobljem

 

Visokoškolske ustanove namjeravaju pružiti mladim ljudima niz sposobnosti i vještina koje će ih pripremiti za suočavanje s tranzicijom na tržište rada.

Za osobe s invaliditetom takva je tranzicija često vrlo izazovna. Jedan od razloga je nedostatak podrške u ovom procesu. Stoga je važno da servisi podrške unutar univerzitetskog okruženja mogu i trebaju raditi na boljoj pripremi studenata s invaliditetom za tranziciju od obrazovanja do tržišta rada i za novi život u zajednici. Univerziteti trebaju pružiti veću podršku studentima s invaliditetom kako bi ih pripremili za izazove s kojima se suočavaju tokom traženja posla. Oni, takođe, igraju važnu ulogu u povezivanju studenata s poslodavcima čineći ih konkurentnijima na tržištu rada.

Ljudi koji su u ulozi mentora i savjetnika za karijeru imaju na umu najmanje dvije stvari:

 

  1. osobe s invaliditetom nemaju posebne i specifične potrebe u odnosu na pojedince iz opće populacije, ali način zadovoljstva potreba je različit,
  2. individualni pristup je ključan u planiranju profesionalnog savjetovanja i vježbanja stručnog usavršavanja.

 

Stoga je zaključak je da je od velike važnosti uloga koju imaju mentori i savjetnici za karijeru za studente s invaliditetom kao i za sve ostale studente.

2.2. Saradnja sa karijernim centrima

 

Projekt Trans2Work provodi se u tri zemlje i na osam univerziteta. Svaka institucija ima karijerni centar ili kancelariju za podršku studentima s invaliditetom, uspostavljena kako bi se osigurao djelotvoran sistem podrške studentima dodiplomskog i diplomskog studija u razvijanju njihovih znanja i vještina koje bi bile značajne za zapošljavanje ili dalje obrazovanje, te za povezanost akademske i poslovne zajednice. Aktivnosti karijernih centara su:

  • razvijanje kompetencija, znanja i vještina studenata koje su ključne za njihovo zapošljavanje;
  • pružanje informacija studentima o mogućnostima dodatnog obrazovanja, stipendiranja u zemlji i inostranstvu, te ponudama za posao;
  • osiguranje povezanosti studenata i poslodavaca organizovanjem profesionalne prakse i programa obuke u vodećim kompanijama i organizacijama u zemlji za potencijalno zapošljavanje;
  • organizovanje prezentacija o kompanijama, njihovoj poslovnoj etici i politikama zapošljavanja;
  • savjetovanje studenata koji imaju dilemu u pogledu odabira karijere ili pozicioniranja na tržištu rada nakon diplomiranja;
  • ostale savjetodavne usluge u pogledu razvoja karijere;
  • koordinacija rada centara za razvoj karijere na fakultetima unutar Univerziteta;
  • koordinaciju akademskih prilagodbi i usluga podrške,
  • promovisanje nezavisnosti i samozastupanja,
  • pružanje informacija i upućivanjem na mehanizme za ostvarivanje prava studenata s invaliditetom.

2.3. Saradnja sa Udruženjima studenata sa invaliditetom

 

U okviru projekta Trans2Work, od izuzetnog značaja je saradnja sa Udruženjima studenata sa invaliditetom. Studentska savjetodavna kancelarija za studente s invaliditetom nude svoje usluge svim osobama s pravno priznatim invaliditetom, kao i onima koji su u stanju dokumentirati negativan učinak zdravlja na obrazovanje. Pomoć je ponuđena kad god se dokaže da zdravstveno povezan invaliditet utiče na proces učenja. Aktivnosti udruženja u okviru tranzicije studenata sa invaliditetom usredređuje se na:

  • zapošljavanje i stažiranje ili umrežavanje (osnivanje alumnija),
  • organizaciju događaja (u saradnji sa poslodavcima, univerzitetima, karijernim centrima, službe za osobe s invaliditetom),

2.4. Saradnja sa Zavodima za zapošljavanje

Rezultati pokazuju da poslodavci nisu dovoljno svjesni o učinkovitosti osoba s invaliditetom kao zaposlenika. Ta činjenica može biti posljedica predrasuda o osobama s invaliditetom. To može biti razlog zbog kojeg uglavnom poslodavci radije plaćaju kazne nego zapošljavaju osobe s invaliditetom.

Postoji potreba za podrškom studeneata s invaliditetom, ali postoje i poslodavci koji zapošljavaju ili žele zaposliti osobe s invaliditetom. Kako bi se zadovoljile njihove potrebe, neophodno je:

  • u ranoj fazi tranzicije pružiti adekvatnu pomoć studentima s invaliditetom koji traže posao kako bi prevladali postojeće prepreke;
  • osigurati rani razvoj vještina i znanja, kao i dostupnost radnih mjesta s ciljem povećanja zapošljivosti studenata s invaliditetom;
  • osigurati da je tranzicija iz obrazovanja do zapošljavanja lakša i da nije podložna rizicima; educirati poslodavce da bolje razumiju osobe s invaliditetom i bolje shvate šta znači zaposliti osobu s invaliditetom;
  • uspostaviti centralizirani sistem koji će sveobuhvatno prikazivati ​​informacije od interesa za osobe s invaliditetom, poslodavce, ali i za institucije i centre za zapošljavanje;

2.5. Primjeri dobre prakse

 

Zbog prakse i pozitivnih iskustava, koji nam još uvijek omogućavaju učenje, proširenje znanja i stvaranje novih mogućnosti za sebe i druge, navodimo primjere dobre prakse u zemljama u kojima se projekt provodi.

 

  1. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u Srbiji, koji je donesen 2009. godine, ključni je dokument koji otvara mogućnosti za širu uključenost osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada i doprinosi povećanju svijesti o njihovim radnim sposobnostima i temeljnom pravu na rad. Inovacije koje su uvedene ovim Zakonom uključuju:
  • širu definiciju invaliditeta, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;
  • novi koncept procjene sposobnosti za rad na radnom mjestu;
  • uvođenje kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom; nove aktivne mjere i programe tržišta rada;
  1. Kompanija Tisza Automotive, osnovana u martu 2014. u Senti, jedna je od najvažnijih zajedničkih, srpsko-mađarskih ulaganja. Priznanje za poslodavca koji je angažovao najveći broj osoba s invaliditetom Nacionalni zavod za zapošljavanje dodijelio je kompaniji TISZA AUTOMOTIVE iz Sente, koja je 2016. godine zaposlila 12 osoba s invaliditetom iz NES eveidencije i time značajno doprinijela zapošljavanju osoba s invaliditetom. Navedena je kompanija zaposlila najveći broj osoba s invaliditetom koristeći usluge posredovanja pri zapošljavanju.
  2. „CM d.o.o“ iz Viteza je najveći drogerijski maloprodajni lanac u Bosni i Hercegovini. Uspješno posluje već 13 godina u više od 50 gradova u BiH, sa 72 poslovnice. Ono što je obilježilo tendenciju rasta i napredovanja ovog lanca trgovina jeste briga o ljepoti prvenstveno žena, ali i muškaraca. Usprkos svjetskoj i domaćoj ekonomskoj krizi i nestabilnosti tržišta, CM svake godine bilježi porast u svom poslovanju. CM je društveno odgovorna kompanija koja je u svom dosadašnjem radu realizirala niz projekata za dobrobit bosanskohercegovačke društvene zajednice u okviru čega je nastala i suradnja s udruženjem „Život sa Down Sindromom“ koja je rezultirala zapošljavanjem osobe s Down sindromom. Zaposlenica i „CM d.o.o“ su potpisali ugovor o radu u septembru prošle godine čime je, prvi put ikad, osoba s Down sindromom potpisala ugovor o radu s poslodavcem u Bosni i Hercegovini.